O Ćiri

Pojava Miroslava Ćire Blaževića u nogometnom i društvenom životu, ne samo  u njegovoj domovini Hrvatskoj, već u širokim europskim i svjetskim razmjerima, nevjerojatno podsjeća na energiju velikog meteora koji za sobom ostavlja sjajan trag, a pri svom dodiru s tlom eksplodira i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. I taj udar pamtimo cijelog života!

Meteor kojeg od dragosti ljudi širom svijeta nazivaju – Ćiro – utkao je svojim glasnim udarom u naše živote jednu dodatnu dimenziju koju tako rijetko dobijamo od ljudi koje susrećemo.

2d97f7eb50301b6318a8b578e7689e58

Da, Ćiro nam je dao radost života, on nam je otkrivao poeziju sporta, on je čarobnjak društva, zapravo je umjetnik koji nam je dokazao da je sport prenesena slika stvarnog života.

Rođenje, odgoj, sazrijevanje, uspjesi i neuspjesi, borba za opstanak u surovom materijalističkom svijetu, priča je ista i u svakodnevnom životu, navlaš ista kao i u sportu.

Trenerske majstorije i ekshibicije Miroslava Blaževića opčinjavale su mnoštva na svim meridijanima i paralelama. To što je Blažević kao trener imao kud i kamo više uspjeha nego neuspjeha može se pripisati njegovoj stručnosti, znanju i radu, naravno i nadarenosti, te nadasve nepokolebivosti i odlučnosti.

Osvojio je tolike milijune koji mu se žele približiti, dodirnuti ga, biti s njim u društvu, slušati ga….Probajte hodati zajedno s Ćirom nekom od svjetskih metropola. Ili nekom zabiti našeg lijepog planeta. Svejedno….

Morat ćete stajati po strani, jer ljudi će doslovce trčati u njegovo društvo, lijepiti se za njegove trenutke poput magneta na željezo. I nikad nikoga neće taj Ćiro odbiti, naći će za svakog riječ, rečenicu, sitnicu, poklon, osmijeh. On jako dobro zna kome što treba!

Kad nas je osvajao na počecima svoje impresivne karijere mnogi od nas smo mislili kako je u naše živote ušao nenadmašan glumac. Oh, kako smo se prevarili. Što je više vremena prolazilo to su nam srca bila sve bliže Ćirinom srcu, počeli smo osjećati i razmišljati kao on. To je ta umjetnička simbioza između stvaraoca i publike, između umjetnika i kritike, makar se konkretno radilo o odnosu između trenera i navijača.

Poput umjetnika koji se posve preda stvaranju, tako je i Blažević u svojim trenerskim epizodama davao sve od sebe i to na nekoliko frontova. Bio je klasičan trener, pa pedagog, pa psiholog, po potrebi i psihijatar, bio je uspješniji u poticanju društva od svih svjetskih marketinških tvrtki zajedno. “Bio je i ostao najveća reklama za nogomet koju je svijet vidio”, jednoć je rekao njegov kolega, trener Ivica Osim.

Uostalom, priznanje koje je Ćiro Blažević dobio od trenera svih reprezentacija sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, kada je Hrvatska sa svojim prvim koracima u svjetskom nogometu umalo postala svjetski prvak, sve jasno govori. Priznanje se zvalo – ‘trener svih trenera’!

blazevic-ciro-u-japanu-crta-postavu

Ćiro Blažević u Japanu crta postavu

Nepogrešivo točno. Trener svih trenera. To je Ćiro Blažević, naše Hrvatske list, no sa svojom karizmom on pripada cijelom svijetu. Jer, gdje god je radio meteor imena Ćiro sjajio je i glasno tutnjao i sve nas činio boljima. Neke ljude jednostavno nikad ne možete zaboraviti, a upravo takav je naš Ćiro.

Opisati njegovu briljantnu karijeru poduhvat je dostojan sastavljanja enciklopedije klasične književnosti. Zahtjevan je to i dugotrajan posao, a mi vam ovim putem želimo olakšati i dočarati čovjeka kojem je posvećena ova stranica. Od njega možete puno naučiti, on će Vas rado podučiti. Mi, koji imamo sreću raditi s njim, družiti se, veseliti i tugovati, živjeti i promišljati svijet – sretni smo što ga poznajemo.

Ćiro Blažević svima je nama oplemenio živote. Sretan sam, jer sam upoznao tog čovjeka”, kazao je jednom prigodom Alen Bokšić.

No, isto kao i mi razmišljaju i milijuni ljudi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Kini, Iranu, Australiji….Svi se s njim osjećaju bliski. Jer Ćiro iskreno voli ljude!

Ćiro Blažević team

 

KRONOLOGIJA

 

09. veljače 1935. – U Docu na Lašvi rođen je Miroslav Blažević, kao osmo, najmlađe dijete u obitelji.

1940. – Tijekom novogodišnje proslave u Hrvatskom domu, po lutku nekog trbuhozborca, Miroslav je dobio nadimak Ćiro. Djetinjstvo  su mu obilježili glad, neimaština, rat, stigma nacionalističke obitelji…

1950. – Ćiro Blažević debitirao je u momčadi Bratstva iz Travnika. Kako je prema propisima Nogometnog saveza morao biti punoljetan, u klubu su krivotvorili rodni list i igračku legitimaciju. Već u premijernom nastupu protiv Plamena (3-1), postigao je dva gola. Igrao je na poziciji centarfora.

24. siječnja 1952. – Po prvi puta u povijesti jugoslavenskog skijanja pobjednik nije bio Slovenac. Na juniorskom prvenstvu u skijaškom trčanju pobijedio je Miroslav Blažević. Nastupio je u ručno izrađenim skijama i flanelastoj košulji. Kao nagradu za neočekivani trijumf dobio je vuneni pulover i kilogram naranči.

1954. – Na poziv direktora Otta Hoffmana, Ćiro Blažević s Dinamom se zaputio na 47-dnevnu turneju Mediteranom. Od dnevnica (tri dolara po danu) kupio je prve cipele, prvi sako, ”otkrio” je banane… Po povratku u Zagreb, radio je kao metalostrugar u Elektri. Ondje je doživio strujni udar. Samo munjevitom reakcijom električara (razbio je osigurače) Ćiro je ostao živ.

1955. – Ćiro odlazi na odsluženje vojnog roka u Čačak. Zbog svjetske krize oko Sueskog kanala ”odgulio” je 24 mjeseca u JNA (umjesto predviđenih 18).

1959. – Kao igrač Sarajeva, na treningu B reprezentacije Jugoslavije, doživio je tešku ozljedu križnih ligamenata. Stradalo koljeno nikada nije povratilo prvotnu funkciju.

1960. – Odluka da postane igračem Rijeke i preseli na Kantridu sudbinski je odredila životni put Ćire Blaževića.

1961.  Miroslav i Zdenka Blažević postali su supružnici.

1963. – Na poziv bivšeg suigrača (iz Dinamovih dana) Leva Mantule, Miroslav Blažević odlazi u Švicarsku i nakon probne utakmice (”koljeno je izdržalo”) potpisuje ugovor sa Sionom; usput radi kao čistač u školi, vozač šlepera, radnik na proizvodnoj traci u tvornici satova…

1966. – Završava Ćirina igračka karijera; nakon još jedne operacije koljena pokušao se vratiti na teren za mjesec dana (iako su mu liječnici sugerirali stanku od tri mjeseca), no Sion je angažirao drugog stranca (jugoslavenskog golmana Blagoja Vidinića).

1967. – Poslije očajničke potrage za klubom, kojega bi trenirao, Blažević prvi angažman nalazi u Veveyu. Klub u drugoj amaterskoj ligi nikoga nije zanimao. Za treniranje Veveya, Ćiro je imao početnu plaću od 700 franaka, a samo je najam stana plaćao – 500! Usporedno je radio i u ateljeu za dekoraciju.

1971. – U samo četiri sezone, Vevey je prošao put od najnižeg ranga do Prve švicarske lige. Miroslav Blažević zaprimio je ključeve Veveya. Uz najviše priznanje, nogometni je trener postao počasnim građaninom Veveya. Iste godine, u Lausannei se rodio Miroslav – junior, a stariji Blažević postao je trenerom Siona, s kojim 1974. osvaja Švicarski kup.

1976. – Miroslav Blažević dobiva švicarsko državljanstvo i Savez ga imenuje izbornikom. No, švicarsku je reprezentaciju vodio samo dvije utakmice budući da ga gazda Lausanne Sporta, s kojim je imao ugovor, nije želio prepustiti Savezu.

1979. – Ćiro se vraća u Jugoslaviju i postaje trenerom Rijeke.

1981. – U zimskom prijelaznom roku Ćiro Blažević napušta Kantridu i dolazi u Maksimir. Preuzeo je momčad Dinama na 14. mjestu da bi sezonu završio – na petom. I kazao rečenicu, koju su Dinamovi navijači čekali 24 godine: “Biti  ćemo prvaci!”

1982. – Dinamo je postao prvakom Jugoslavije! Atraktivan nogomet potaknuo je svekoliko zanimanje, ali i nacionalnu euforiju. Dinamo je imao rekordnih 48.000 članova.

1983. – Nakon što je pod čudnim okolnostima izgubljena borba za još jednu titulu, Dinamo je osvojio Kup. No, na dobronamjernu sugestiju Jure Bilića, tada visoko pozicioniranog hrvatskog političara (a nakon otvorenih prijetnji Slavka Šajbera kako će uhapsiti trenera Dinama), Ćiro napušta Maksimir i odlazi u Švicarsku. Preuzeo je momčad Grasshoppera.

1984. – Već u prvoj sezoni Ćiro sa ”skakavcima” osvaja naslov prvaka Švicarske.

1986. – Ćiro daje besu predsjedniku Prištine  Muharremu Ismajliju. Dolazi potkraj sezone kako bi kosovski klub spasio od ispadanja. Nakon što je obavio misiju po drugi puta postaje trenerom Dinama.

1988. – Ćiro seli u Nantes i preuzima jedan od najpopularnijih francuskih klubova. U Francuskoj su ga zatekle i demokratske promjene na hrvatskom tlu. Uspostavom Republike Hrvatske, Blažević dobiva ponudu postati ministrom sporta. Odbija tu mogućnost.

1991. – Umjesto u Hrvatskoj Vladi, Ćiro Blažević završio je u Solunu. Kao trener PAOK-a radio je godinu dana.

1992. – Ćiro se vraća u Hrvatsku. Predstavljen je za trenera Croatije. Već prve sezone Croatia uzima prvenstvo Hrvatske, a naredne Kup. No, nakon ispadanja od Auxerrea u Kupu pobjednika kupova, divljanja huligana i vrijeđanja sudaca, Croatia je izbačena iz UEFA-inih natjecanja na godinu dana.

1994. – Odlukom predsjednika HNS-a Mladena Vedriša, Ćiro Blažević postaje izbornikom hrvatske reprezentacije. Uoči premijernog nastupa, protiv Španjolske u Valenciji (2-0) izrekao je rečenicu, koja će postati lajt-motivom njegove izborničke epohe: “Možda si utvaram, ali ja mislim da Hrvatska ima najbolje igrače na svijetu!”

1996. – Hrvatska je reprezentacija ostvarila plasman na Europsko prvenstvo, što je za hrvatski  nogomet predstavljalo prvi nastup na velikom natjecanju. ”Vatreni” su eliminirani u četvrtfinalu od Nijemaca (1-2), kasnijih prvaka Europe.

1998. – Tek kroz dopunske kvalifikacije (protiv Ukrajine) Hrvatska je ostvarila plasman na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Tih 35 mondialskih dana predstavljaju vrhunac trenerske karijere Ćire Blaževića. Hrvatska je u polufinalu izgubila od Francuske (1-2), svjetskog prvaka, no u utakmici za treće mjesto pobijeđena je Nizozemska (2-1)! Hrvatska je proglašena najvećom senzacijom turnira, a Ćiro Blažević ‘trenerom svih trenera’. Priznanje je dobio od kolega, uz konstataciju: trenerska ruka najviše se prepoznala u igri hrvatske momčadi!

2000. – U čudnim kvalifikacijama (itinerer natjecanja uvjetovan je NATO-vom intervencijom u Srbiji), Hrvatska nije izborila nastup na Euru. Neki igrači (među njima i kapetan Boban) oprostili su se s reprezentacijom, a uslijed političkog pritiska izbornik Blažević podnio je ostavku.
Novi posao Blažević je dobio u Teheranu. Kao izbornik iranske reprezentacije.

2002. – Po povratku iz Irana, Ćiro preuzima Osijek. Osijek je ostao na prvoligaškoj mapi HNL-a, a Blažević karijeru nastavlja u Maksimiru. Po četvrti puta postaje trenerom Dinama. I osvaja prvenstvo, čime stječe status najuspješnijeg trenera u klupskoj povijesti!

2004. – Ćiro postaje trenerom varaždinskog Varteksa.

2005. – Ćiro postaje trener Hajduka. Blažević je s oduševljenjem i neskrivenim entuzijazmom stigao u Split. No, u dvije kvalifikacijske utakmice s mađarskim Debrecenom, Hajduk je ”inkasirao” – osam golova!
Kraj sezone Blažević je dočekao kao trener švicarskog Xamaxa iz Neuchatela.

2006. – Ćiro Blažević je samome sebi priznao da se najbolje osjeća – u Zagrebu. Stoga je preuzeo momčad Zagreba.

2008. – Preuzeo je reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja se nije uspjela plasirati na
Svjetsko prvenstvo (Portugal je u dopunskim kvalifikacijama bio moćniji rival), no Ćiro je kroz nogomet pružio bosanskoj raji mnogo sretnih trenutaka.

2009. – Potpisuje ugovor s klubom Shanghai Shenghua, a vodio je i kinesku olimpijsku reprezentaciju.

2012. – Ćiro se vraća u Iran. Ondje je trenirao, a potom postao i sportskim direktorom prvoligaša Mes Kerman.

2013. – Povratak u Zagreb, a potom odlazak u Bosnu.

2014. – Posljednju trenersku epizodu Ćiro je imao u Zadru.

2015. – Počinje novu karijeru kao motivacijski govornik kroz predavanja o Ćirinih sedam faktora uspjeha u svijetu sporta i korporacija.